Skriva li se iza svih ovih problema sličan, pogrešan i iskrivljen, odnos prema učenju, školi i ocjenama

Iz mojeg iskustva, da!

U velikoj mjeri sva ova djeca zapravo su razvila obrambene mehanizme u nedostatku bolje regulacije svojih negativnih emocija koje se javljaju kada djeca iskuse nešto što doživljavaju kao neuspjeh.

Od onog malog perfekcionista koji povraća, preko onog koji se raspravlja s učiteljicom i onog koji u učionici gleda kroz prozor ili ispod stola igra igrice jer je škola bezveze, pa sve do onog koji odlučuje biti razredni klaun ili nestaško, jer će radije biti zločest, nego glup.

Što je s djecom kojoj je škola glupa? Što je s djecom koja mrze školu?

Je li mu škola dosadna zato što je u školi uvijek postojao samo jedan točan odgovor, a on razmišlja izvan okvira?

Je li škola glupa jer učiteljica daje zadatke koji su prilagođeni programu koji je pisao netko tko odavno nije bio u učionici, a ne stvarnoj djeci u razredu? (Da, i ja sam ponekad znala biti ta učiteljica.)

Je li mu muka prije škole jer ne želi da učiteljica misli da se nije trudio, iako zapravo samo nema razvijene vještine učenja?

Je li mu škola samo naporna dosada jer vidi da je mami slabo od škole i učenja, pa kako da voli nešto što mami čini zlo?

Uči li samo za ocjene jer stvarno ne želi razočarati mamu, a mama želi peticu?

Mrzi li školu jer je i tati škola glupa, pa zašto bi on bio bolji od njega?

Je li postalo takvo zato što baba, tetka i susjeda uvijek pitaju kakve su ocjene u školi, a nitko nikad ne pita što si zanimljivo naučio?

Je li postalo takvo zato što nam je društvo puno odraslih „obrazovanih” ljudi koji nisu više nego hrpa površnih zgubidana i poluinteligenata?

Zašto djeca uče samo za ocjene, a ne za sebe i svoje znanje?

Imamo li uopće načine kako se izboriti s tim i mnogim drugim negativnim čimbenicima? Da, imamo! Leže u stabilnim obiteljskim vrijednostima oko učenja i škole te razvijenim navikama i vještinama učenja. Sve to radimo, korak po korak, kroz video lekcije i pdf materijale za svakodnevnu upotrebu u programu Pomozi mi da naučim sam.

Bez obzira na to je li dijete stvorilo te obrambene mehanizme zahvaljujući ovima ili kombinaciji nekih drugih, ali vrlo sličnih razloga, činjenica je da je to dijete koje uči samo za ocjene, a ne za sebe i svoje znanje, od odraslih na neki način iznevjereno.

I dok se ne prihvatimo te odgovornosti, ništa se neće promijeniti.

Mi svi imamo svoje razloge zbog kojih griješimo. Učiteljica ne zna kako spojiti ono što zaista želi raditi s djecom i misli da im je potrebno s onim što se od nje ponekad traži i očekuje. Mama se užasno brine hoće li dijete biti uspješno i je li napravila dovoljno. S tatom i tako nitko nikad nije drugačije razgovarao, pa ni on ne zna kako. Sve nas nitko zapravo nije s namjerom učio emotivnoj regulaciji i i otpornosti, mi smo generacija koja to mijenja, pa imamo pravo i na pogreške. Naše društvo nosi historijske rane i stare tranzicije s kojima se još uvijek nije snašlo, a svijet se u međuvremenu ponovno jako, jako promijenio.

Naravno, postoje i oni koje jednostavno nije briga i koji nemaju kapacitete za shvatiti ovakve stvari, ali takvi vjerojatno sada ne čitaju ovaj tekst i ne trude se puno misliti što da oni naprave i njima nitko neće govoriti kako da oni odgajaju svoju djecu ili kako da drugačije vode razred, jer oni već sve znaju, nisu poput nas običnih smrtnika koji se stalno trudimo naučiti nešto novo, da sutra budemo još bolji. Uistinu, nitko im to i neće govoriti, stvar je u tome da sami odluče da će nešto raditi drugačije, kada vide da ne ide i da se stalno vrte u krug.

Radimo li dovoljno kada djeca ne vole školu ili učenje?

Njihovi roditelji i učitelji nisu savršeni.

Ona sjede u istim razredima s onom djecom koja povraćaju, mrze školu ili zuje kroz prozor.

Čak, često su to ti isti roditelji i učitelji koji su neku drugu djecu ipak naveli na to da vole učenje i uče za sebe, a ne za ocjene.

U čemu je stvar? Tri osnovna zaključka koja će vam pomoći da u društvu usmjerenom na materijalno i vanjsko, ostvarite neke obiteljske vrijednosti društva znanja dijelim s vama u novom newsletteru, već danas. Ako ga propustite, pišite mi na Instagramu, pa vam ga uvijek mogu kasnije proslijediti. Hvala što zajedno otvaramo pitanja za bolju budućnost naše djece!

Ali, unatoč svemu tome, postoje djeca koja vole učenje.