FRIDA KAHLO

Život je jedno zamršeno klupko patnje i strasti, radosti i boli, ljubavi i mržnje, a rijetko čija priča nas toliko inspirira da prihvatimo i jedno i drugo.

Frida je bila meksička slikarica koja je 1925. sa samo 18 godina izgubila sve nade u život o kakvom je do tada sanjala. Iako ni kao djevojčica nije bila nimalo nalik drugima, tada je njen život otišao posve u drugom smjeru. I kada u cvijetu mladosti, dok se svi ostali zaljubljuju i plešu, a ti ponovno učiš hodati nakon mjeseci provedenih u krevetu, bilo bi za očekivati da ćeš zdvajati i plakati, da ćeš se ljutiti i očajavati.

Fridina je priča drugačija. Nakon što je iznenadila liječnike time što uopće preživjela niz lomova, oštećenja i gubitka krvi, Frida je pronašla način da svoju fizičku i emocionalnu bol izrazi kroz slikanje. Slikala je svoju stvarnost, slikala je sebe i svoju bol, slikala je svoje transformacije i time svoje složene osjećaje raščlanjivala kistom. Takva razina odlučnosti i takvo poznavanje samoga sebe rijetko je i u mnogo starijih ljudi nego što je bila Frida kada je upoznala Diega Riveru, tada već poznatog meksičkog slikara. Frida je već s 15 godina svojim prijateljicama pričala kako će se udati za njega, a kada je napunila 21 Diego je ostao očaran njenom posebnošću, talentom i vatrom u očima. Intenzivna veza i brak pun uspona i razočarenja Fridu je inspirirao i bacao na dno očaja.

FRIDA KAHLO

PRIČA O BOLI

Zbog ozljeda zadobivenih u nesreći, doživjela je dva pobačaja, a sliku svoje nerođene bebe naslikala je na korzetu koji je nosila za potporu kralježnice ispod odjeće. Izašavši iz braka nakon što je niz svojih nevjera Diego završio s Fridinom sestrom, Frida je napokon izašla i iz sjene svog puno poznatijeg supruga i ostvarila priznatu karijeru. Svejedno, veza između njih dvoje bila je snažnija od ijedne druge, a kada je umrla, Diego je još dugo tražio neki znak da to nije tako kako ju ne bi morao pokopati.

Pred kraj života Fridino se zdravstveno stanje sve više pogoršavalo i dodatno joj otežavalo život pun fizičke i emocionalne boli. Ostala je bez noge, ali je naučila plesati s protezom, a svoju je novu nogu oslikala. Do posljednjeg je daha Frida grlila svaku svoju bol, upoznavala sebe i suočavala se sa svojim osjećajima kroz umjetnost slikajući iskrvareno tijelo i iskrvarena srca. Njena agonija, njena patnja i njene boje ostali su nam i danas kao posjetnik na to koliko smo svi mi strahovito ranjivi, ali i kakva snaga iz te ranjivosti proizlazi.

Frida je u 21.stoljeću postala popularnija nego ikada. Možemo li to zahvaliti pitanju koje nam postavlja?

Imaš li hrabrosti u svijetu replika biti original?

Mi ljudi često imamo naviku bježati od negativnih emocija, imamo naviku loše trenutke skrivati iza zavjese glamuroznih objava na društvenim mrežama. Frida nas uči kako snaga leži upravo u suprotnome – kako se suočavati sa svojom ranjivošću, kako se nositi s patnjom i kako ne izgubiti ljubav i strast za životom. Kako, na kraju, svojim primjerom osnažiti druge, a posebno generacije koje dolaze.

Život i djelo Fride Kahlo priča priču svakome od nas i vjerojatno je zbog toga njena pojava u 21.stoljeću popularnija nego ikada. Fridina nas umjetnost i sada podsjeća na to kakva snaga leži u tome da prihvatimo svoju bol. Fridine nam obrve tako u 21.stoljeću poručuju kako biti svoj i autentičan. Izazivački nas promatraju i pitaju imamo li snage prigrliti svoju ranjivost i imamo li hrabrosti u svijetu replika biti original?