Amelia Earhart

Postoje dvije vrste ljudi u svijetu. Oni koji nadahnjuju druge, i oni koji ih gaze. Oni koji nesebično dijele znanje kako bi netko drugi narastao, i oni koji ga sebično drže za sebe kako bi netko o njima ovisio ili kako bi „bili bolji” od nekoga. Oni koji na neuspjehe i pogreške, svoje i tuđe, uvijek gledaju kao na mogućnost za rast i napredak, i oni koji svoje pogreške ne vide, a tuđe traže velikim očima i uživaju u prilici da ih preuveličaju.

I iako se svijet često čini jako složenim, ispravno i neispravno i dobro i loše jasno je kao dan. Ako ne znate kako prepoznati je li netko dobar ili loš, mislim da su vam ove usporedbe najjasniji pokazatelj. I zato, da bi bio dobar učitelj ili mentor, moraš najprije biti dobar čovjek. Ali ne poučavaju samo učitelji i profesori, nego svi mi imamo priliku utjecati jedni na druge. Možemo dijeliti znanje, ljubav i podršku od koje rastemo i mi i drugi ili se možemo kao demon hraniti tuđom nesrećom dok se rupa u nama produbljuje. Zato, kada drugi put podijelite svoje snove s nekim tko ne nalazi riječi podrške i vidi samo negativno, znajte da je u njemu rupa i da taj ne može ni sebe podržati, bili to ljudi ili društvo. Jer kad imaš rupu u srcu, skrivaš ju ispunjvanjem društvenim normi, koliko god bile glupe, i kićenjem praznim blještavilom. Amelia nije bila takva. Ona je bila žena koja je život izgubila u pokušaju da nadahnjuje druge, a njena priča je i danas aktualna.

Amelia Earheart je u svoje vrijeme bila ono što danas nazivamo celebrityjem. Novine su pratile njene poduhvate s velikim interesom, pisala je knjige, a njena je pojava diktirala i modne trendove. Cijela je Amerika s oduševljenjem pratila rekorde koje je rušila i vjerojatno si mislila, kao što svi mi često pomislimo kada gledamo druge, a osobito poznate ili uspješne osobe, kako je Amelija na poklon dobila nevjerojatan talent, kako je imala nevjerojatnu sreću i kako nekim ljudima jednostavno sve stvari teku glatko. Međutim, ljudi su skloni zaboraviti ono što ne vide. A ne vide sav trud, rad i požrtvovnost koji stoje iza novinskih natpisa. Ne vide koja se količina hrabrosti skriva u ljudima koji odluče slijediti svoje snove.

Budi hrabra i slijedi svoje snove kao Amelia

ŠTO NAS UČI AMELIA?

"POKUŠAT ĆU ZATO ŠTO TO ŽELIM."

Ako trebam navesti nešto važno što bih voljela da moja djeca nauče je da nema uspjeha bez truda, posvećenosti i ljubavi. I da visoko leti onaj koji se nakon pada zna ustati. Njena priča je priča o tome kako treba ganjati svoje snove i kada se izvana čini da to uopće nema smisla. Amelia je kao djevojčica mnogo vremena provodila nesputano se igrajući u prirodi i rano je pokazivala interes za aktivnosti koje se u to vrijeme nisu smatrale primjerenima za djevojčicu. Ameliju je oduvijek zanimalo kako stvari funkcioniraju i uživala je u sportovima, čitanju i promatranju globusa. Iako je imala tu sreću pa joj roditelji nisu branili da bude ono što je te su time pozitivno utjecali na razvoj njene znatiželje, njihov međusobni odnos bio je narušen očevim alkoholizmom, financijskim problemima i čestim izbivanjima što je uzrokovalo da je Ameliji otac jednako bio inspiracija, ali i patnja u životu.

kako letjeti bez krila

Amelia se nakon prve roditeljske rastave promijenila. Preuzela je brigu o majci, inhibirala svoje potrebe te poslušno upisala odabrani fakultet na kojemu je puno vremena provodila sama. Međutim, fakultet nije bio nešto što je doraslo njenoj potrebi za avanturom i želji da bude korisna i aktivna, pa se priključila dobrovoljnom radu u vojnoj bolnici Spadina u Torontu gdje je brinula o ranjenicima Prvog svjetskog rata. Kada je 1918.godine izbila španjolska gripa, zatekla ju je u bolnici, a sama Amelia dva mjeseca je ležala zbog upale pluća. Među ranjenicima o kojima je brinula nalazio se veliki broj pilota koji su ju zaintrigirali svojim pričama.

Pri prvim susretima s avionom, Amelia je odlučila da mora letjeti. Nakon što je joj je otac na zračnom rodeu u Long Beachu platio 10 dolara za kratku vožnju avionom, dalje nije bio zainteresiran za podržavanje njene novootkrivene strasti stoga je bila prepuštena sama sebi. Novac za satove letenja i prvi avion, mali žuti kanarinac, zaradila je radeći poslove kao telefonistica.

Nije bila prva žena s dozvolom za letenje. Odabrala je pilotkinju kako bi ju podučavala, kupila kožnu jaknu u kojoj je navodnu spavala tri dana kako ne bi izgledala posve novo i napravila kratku frizuru kako bi se uklapala među ostale pilotkinje. Nije bila ni najtalentiranija ni najsposobnija, ali je bila najhrabrija, najviše je radila i jako brzo počela rušiti rekorde.

"Žene trebaju pokušavati nove stvari kao što to muškarci čine. kada ne uspiju, njihov neuspjeh treba biti izazov za druge."

Kratko nakon što je dobila dozvolu postala je žena koja je stigla na najvišu točku u nebu do koje je i ijedna žena ikada došla. Njena strast za letenjem nije se rušila pred opasnostima i preprekama koje su joj stajale na put. Avijacija je u to vrijeme bila tek u počecima svog razvoja, mnogo nesigurnija nego što je to danas, a prepreke, osobito za ženu u to vrijeme, bile su na svakom koraku. Kada nešto niste uspjeli, upoznali biste avion malo bolje i pokušali ponovno. Upornošću i konstantnim radom, Amelia je uskoro postala prva žena koja je preletjela Atlantik 1928. u tročlanom timu gdje je avionom upravljao Wilmer Stultz, a postala prva žena koja je to samostalnu učinila 1932., pet godina nakon što je to prvi put pošla za rukom Charlesu Lindberghu. Do 1937. i njenog nestanka u pokušaju da preleti cijeli svijet srušila je još niz rekorda sudjelujući u stvaranju novog svijeta za žene.

Amelia je komotno mogla naći razne izgovore da prestane raditi to što je radila. Mogla je reći kako ima i boljih od nje, ali umjesto toga je nakon svakog neuspjeha iznova pokušavala dok ne bi uspjela i time gradila samopouzdanje. Mogla je pokleknuti pred strahom od nepoznatoga, ali je umjesto toga odlučila slijediti svoju znatiželju. Mogla je reći da se boji opasnosti koje vrebaju u zraku, ali umjesto toga se hrabro suočavala sa svojim osjećajima i sjedala u taj avion svakog dana iznova. I zbog toga ju je prošlost nagradila i zabilježila ju kao ženu koja ruši stereotipe, granice i rekorde. Netko će postaviti pitanje čemu biti tako hrabar, nju je to dovelo do nestanka, ali ona je sama dala odgovor na to pitanje još za života objašnjavajući u pismu svojem suprugu Georgeu Puthnamu razloge svojeg odlaska na posljednji poduhvat:

Pokušat ću zato što to želim. Žene trebaju pokušavati nove stvari kao što to muškarci pokušavaju. Kada ne uspiju, njihov neuspjeh treba biti izazov za druge.

Prva žena koja je uspjela u tome 1964. zvala se Geraldine Mock.

Amelia i danas inspirira djevojčice diljem svijeta

Kako biti hrabra, kako graditi samopouzdanje i kako je neuspjeh tek korak do uspjeha uče nas samo veliki ljudi i velike, hrabre žene. Kako stvarati otpornost i kako se boriti protiv prepreka, a sve to uz priče iz prošlosti, uskoro će vaši mališani moći saznati u interaktivnom Clio Booku koji je u pripremi! Dotada, trenutno ilustraciju Amelije možeš pronaći po promotivnoj cijeni do 12.12., a uz svaku narudžbu iz te kolekcije stiže ti i ilustracija sa slike sa svim hrabrim ženama na poklon od Clio!