5 razloga zbog kojih učitelji poklanjaju ocjene
Stiglo je ono vrijeme u godini kada novinari vole razvlačiti i prežvakavati, često vrlo površno, temu kako nam obrazovni sustav ne valja jer učitelji poklanjaju ocjene. Da, većina učitelja nekada je nekada poklonila ocjenu. Zašto to čine saznajte u nastavku teksta. Sutra na besplatnom newsletteru pišem o tome jesam li i ja to učinila i žalim li zbog toga, a prijaviti se možeš klikom ispod:
RAZLOZI ZBOG KOJIH UČITELJI POKLANJAJU OCJENE
Pritisak roditelja
To već i vrapci na grani znaju, ali nije naodmet spomenuti. Pritisak roditelja je stvaran. To ne znači da svi roditelji rade pritisak, neki razumiju da ukoliko nema nekih velikih problema u školi, da nema nikakve potrebe da interveniraju. Međutim, znate kakvi smo mi ljudi, prije ćemo zapamtiti tog jednog napornog roditelja koji vam je pio krv nego sto onih koji su bili normalni. Ja se još dobro sjećam jednog koji mi je prije mnogo godina, na jednom od mojih prvih poslova, objašnjavao kako je Povijest glup predmet i kako djeca trebaju učiti matematiku ili engleski, tko je vidio učiti povijest?!? Stvarno ne znam otkud mi ta glupa ideja.
Zašto roditelji čine pritisak, ne znam, to treba pitati roditelje. Neki od razloga koje sam ja uočila su to što nemaju realan pogled na kompetencije i trud svog djeteta ili su to ambiciozni roditelji koji se (očito s pravom) plaše konkurencije, možda i jer znaju da ostali poklanjaju ocjene pa se čudi tom jednom koji ne popušta. Sigurno postoji još mnogo razloga za to, a u dubini svega leže i loše razvijene vještine komunikacije kod roditelja i/ili učitelja ukoliko dođe do sukoba.
Na online programu koji pripremam bavit ćemo se i temom efikasnog komuniciranja učitelja i roditelja kako bi djeca zaista od toga imala koristi. Ako imate ikakvih pitanja oko toga slobodno mi pišite na: info@cliosdreams.hr ili mi se javite putem Instagrama.
2.PRITISAK ŠKOLE
Ovo je problem o kojemu se rjeđe govori, uglavnom zato što su profesori zaposleni u tim istim školama pa ne mogu reći kakva je politika davanja ocjena i da pritisak roditelja često dolazi preko školske politike. Dva puta sam upotrijebila riječ politika, namjerno. Mislim da je u školama ne bi trebalo biti, ni na koji način, osim kad klince učimo o njenim mehanizmima i kako te lako zgrabi u svoje pandže, osobito kada o njoj nemaš pojma. U pritiske škole vam spada i genijalna uputa kao što je „ne možeš u svakom razredu imati iste kriterije“ jer u svakom razredu mora biti odličnih ocjena, iako ih ponekad realno nema. Recite to našim učenicima koji se bore za upis u škole i na fakultete, molim vas. Neka vam oni kažu koliko to ima smisla.
3 . OCJENJIVANJE JE TEŠKO
Iako neki žive u uvjerenju da učitelji rade par sati ujutro (a i to se samo zezaju s djecom) pa onda odu doma i gledaju TV, sjede na kavi ili ispunjavaju svoj dan čim god već Hrvat koji puni Facebook hejterskim komentarima misli da je dobro kvalitetno ispuniti vrijeme, to vam kod većina učitelja ipak nije tako. Kada dođete doma najprije trebate pripremiti neke nove nastavne jedinice. To morate uvijek i, ako volite svoj posao, to vam je čak često i zabavno. Ponekad i nije jer neke ekstra dosadne stvari još nisu izbačene iz programa. Ne, niste ni Einstein ni enciklopedija pa da vam je svaka informacija o tome što se, kada, gdje, kako i zašto dogodilo na cijelom svijetu od 7 milijuna godina prije Krista do danas, a i da jeste, vjerojatno ne bi radili u hrvatskoj školi. Jako puno toga znate, ali ne znate sve, ponekad nešto i zaboravite ili zamijenite. Uz to, ne treba samo znati, nego to treba i organizirati i koristiti raznolike metode kako bi poticali raznolike kompetencije i vještine. Možda zvuči bezvezno, ali često je prilično zabavno.
O ostalim manje zabavnim poslovima i činjenici da predajete još jedan predmet (koji je u mom slučaju sastavljen od više različitih područja) nekom drugom prilikom, ali uzmimo jedan posao koji je i zabavan i nije. Sastavljanje i ispravljanje testova. Po pravilu testovi bi se trebali sastaviti tako da imaju dovoljan broj bodova iz nižih razina znanja tako da vam ovi slabije razvijenih kompetencija mogu dobiti dvojke i trojke ako su nešto radili. (To su vam činjenična pitanja, moji odlikaši su to znali zvati „bodovi džabe“ :D .)
Onda morate imati dati priliku ovima koji su uložili više truda i rada, više učili, više aktivno slušali na satu i više razvijali svoje kompetencije zadacima koje ste im davali, tako da njima možete podijeliti četvorke i petice, tu moraju doći bar do neke razine analize, idealno i vrednovanja ili kreiranja, što je najviši stupanj. Probajte sastaviti takav jedan test iz nečega što dobro poznajete i dati ga nekome na rješavanje, pa ga ocijeniti. Vidjet ćete da nije nimalo lako.
Uvriježen način bodovanja i postotak vam pomažu u tome, ali kod nekih pitanja dijete odgovori za pola umjesto za cijeli bod, negdje vidite neko shvaćanje, ali mislite si da se možda ne zna izraziti ili, kako poznajete to dijete, znate da je mislio dobro, a krivo je napisao zbog neke motoričke poteškoće ili teškoće s izražavanjem, a ovdje ne ocjenjujete izražavanje (vidite li gdje idem s ovim?)...i onda još na kraju vidite da je ocjena između. Pa naravno da ćete mu onda dati tu ocjenu više. I pogodite što, svi učitelji s kojima sam o tome pričala to rade. Drugi problem kod ocjenjivanja je taj što neki uopće ne koriste model s razinama znanja, nego stavljaju uglavnom činjenična i lagana pitanja iz nižih razina znanja jer, zamislite, takav je ispit lakše i brže ispraviti, a i sastaviti. Uz to, ocjene su naravno bolje, pa vas svi puštaju na miru. Sjajno, zar ne? Ne trebam ovdje dići znak SARKAZAM?
I za kraj, naravno, kako škola treba biti teška, da bi djeca u njoj nešto naučili, tako i ocjenjivanje treba biti teško.
4 – NISKI KRITERIJI OSTALIH UČITELJA
Mnogo godina sam provela radeći na zamjenama pa znam što govorim. Slične situacije sam gledala kod učenika koji prelaze iz osnovne u srednju, na novu razinu ili u drugu školu. Ako su kriteriji prethodnog učitelja bili preniski otežavaju vam da postavite visoke kriterije . Jako je teško tada naći balans između učeničkih očekivanja i pokušaja da im ponudimo razvoj koji dolazi s izazovima i to je potrebno napraviti postepeno kako bi taj prijelaz što bolje prošao. Boljka strukovnih škola je što jednim dijelom učitelja vlada atmosfera „digli smo ruke“ pa se tu dvostruko znate boriti s vjetrenjačama ako bi nešto mijenjali.
Koji je moj, ujedno i peti razlog i što možemo napraviti da pokušamo pozitivno utjecati na ove probleme, saznaj u sutrašnjem broju besplatnog newslettera u kojemu svaka dva tjedna otvaramo nova važna pitanja iz obrazovanja.
Na Instagram profilu na poveznici ispod pronađi objavu o tome jesu li ocjene važne, jesu li uvijek točne i koja je njihova funkcija.