Mama i njen utjecaj na školu i učenje

Mnogo roditelja zna reagirati onim poznatim obrambenim stavom, ah roditelji su uvijek za sve krivi, kada polaze od osjećaja krivnje i pozicije nemoći umjesto iz pozicije moći i odgovornosti.

I škola i učitelji, kao i društvo, imaju važnu ulogu u utjecaju na stvaranje vrijednosti oko učenja te oko razvoja vještina učenja.

Roditelji u tom procesu nisu tu da budu krivi za ono što ovi ostali propuste. Roditelji su tu jer imaju moć osnažiti dijete da se lakše nosi sa svim onim što roditelji ne mogu kontrolirati.

Upravo zbog toga što su za dijete najvažnija osoba u njihovim životima, a ne zato što su nešto krivi, tu moć mogu i trebaju iskoristiti.

Mama kontrolorka

Ova mama pokušava kontrolirati sve ili barem većinu aspekata dječjeg života, a to se odnosi i na školu, što ju zna činiti nervoznom jer je to prostor nad kojim nema potpunu kontrolu, stoga ju pokušava na neki način dobiti.

To je mama koja će kritizirati školu i učitelje, ali ne konstruktivno, tražeći suradnju i pomoć, nego često ogorčeno, a ponekad i zlurado, pred djetetom umanjivati vrijednost škole, a time nesvjesno i učenja. Ova mama piše zadaću s djetetom, često tako da mu zapravo govori što treba napisati u toj zadaći (znači, zapravo piše zadaću umjesto djeteta, što će zapravo jako rijetko i priznati).

Ova mama često ne zna da ima problem, jer je kontroliranje njen način nošenja sa stresom.

Njoj je jako važno kako izgleda „pred ljudima” i puno više cijeni vanjske faktore uspjeha (ocjene i natjecanja), iako će i ovo rijetko priznati. Voli da drugi misle da je educirana, stoga povremeno pročita neki članak i nekoliko rečenica o odgoju i obrazovanju da bi ih mogla izokrenuti i tvrditi da zna što radi pred drugima.

Ona se brine i o torbi i o zadacima i o svakom ispitu (ili nađe nekog da to radi umjesto nje), sve dok jednog dana dijete ne dođe u više razrede i ona za to nema živaca. Uglavnom ne koristi kazne jer, ipak je „educirana” o roditeljstvu. Zbog toga koristi podmićivanje ili ono što voli nazvati nagradama. Kada ni to ne funkcionira, onda ipak kažnjava, viče ili prijeti, jer nikad nije ona kriva. Tada zaključuje da je dijete krivo što ne želi napraviti što se od njega očekuje.

Uzroci ovog problema mogu biti različiti. Može biti da ta mama samo zna da „ne želi kao svoji roditelji ili učitelji”, ali nije doista pronašla zdrave metode koje su alternativa tome, a možda opravdava neke svoje pogrešne odluke iz prošlosti. Jako ovisi o tuđem mišljenju, a potencijalno može pokazivati i karakteristike narcisoidnosti.

Djeca takvih mama često uče samo za ocjene, izjednačavaju svoj uspjeh s ocjenama i nemaju dubinski izgrađene vrijednosti jer ih ni mama nema pa gradi identitet temeljem vanjskih vrijednosti. Ako nisu uopće razvila osnovne vještine učenja, mogu u višim razredima najednom imati „lošije” ocjene, a škola može postati glupa.

Ova djeca naučila su da je važno samo ono što se vidi izvana. Djeca mogu biti i uspješna u školi, ali nisu sigurna u vlastite interese, imaju razvijeno tzv.lažno samopouzdanje i manjak samosvijesti. Nesamostalna su, jako osjetljiva na svaku kritiku, a za njihove pogreške često će biti kriv netko drugi.

Rješenje – dubinska transformacija i promjena odnosa prema školi, učenju, a posebno uspjehu. Osobni razvoj mame koja uviđa svoje pogreške. Revidiranje uspjeha i neuspjeha te gradnja odnosa prema učenju na onome što je djeci prirodno. Istraživanje interesa djeteta i pronalazak dublje veze sa školom, ali i međusobno. Očekivanja prilagoditi dubinskim željama djeteta, a ne društvenim statusnim simbolima.

Zabrinuta mama

Ova mama ponekad pokušava kontrolirati i uključena je u školski život djeteta, ali nikad do te mjere da radi sve umjesto njega. Razmišlja o tome da dijete ne bude samo uspješno o školi, nego i samostalna i dobra osoba. Zna da ne želi vikati i kažnjavati, ali ponekad joj se i to omakne jer ne može doprijeti do djeteta, a i umorna je. Ne želi prijetiti, ali previše joj je stalo do toga da dijete bude jednom zaista uspješno, pa to ipak čini kada se osjeti bespomoćno.

Isto piše zadaću s djetetom, ali ne govori mu rješenja, nego ga poučava. To joj troši jako puno vremena i energije. Nije joj jasno zašto to dijete nije naučilo u školi i ponekad je frustrirana. A ako ne piše zadaću, provjerava je li zadaća točna prije nego što pošalje dijete u školu s njom.

Pokušava postići da dijete uči za sebe, a ne samo za ocjene, ali nije sigurna kako, jer je jako zabrinuta za njegovu budućnost.

Stalno čita sve čega se domogne o odgoju i obrazovanju, kad za to nađe vremena, ali ipak često ostaje uskraćena za užitak u odgoju. Preplavljena je i stalno razmišlja što je mogla bolje ili drugačije, a kad ju to iscrpi može postati nervozna i prestati se truditi, što u neku ruku dođe kao dobra pauza. Kad pogriješi, jako se grize kako je to mogla napraviti.

Najveća razlika u odnosu na kontrolorku je to što vidi svoje pogreške i ne koristi se dominacijom, agresijom ili izvrtanjem istine da bi ih prikrila te što je u pozadini straha od škole briga za kompletan razvoj djeteta, a ne to kako ona izgleda izvana kao mama (ispasti bolja od drugih je kontrolorki najvažnije).

Uzroci ponašanja zabrinute mame opet mogu biti različiti, a neki od njih su: nedovoljno priznanja od odraslih tijekom vlastitog djetinjstva, osjećaj da nije dovoljno dobra, a potencijalno može pokazivati znakove anksioznosti.

Djeca ovih mama mogu reagirati različito, ali često (posebno najstarije dijete ako ih je više) surađuje s roditeljem na način da se samo počne jako brinuti oko škole i izgubi iz fokusa da se tijekom učenja zapravo može zabavljati. Jako mu postaje važno da ispuni očekivanja mame i da dobije tu dobru ocjenu, jer je, zbog okolnosti u kojima živimo, to ono o čemu se najviše priča kada je riječ o školi. S druge strane, neka djeca se mogu „pobuniti” i početi ispoljavati negativan odnos prema školi, jer ne mogu voljeti nešto što mamu toliko brine ili frustrira.

Rješenje – Prvo, ova mama mora uzeti trenutak za sebe. Ona je na pravom putu, ali je normalno da je preplavljena. Umjesto stalnog čitanja novog sadržaja, usredotočiti se na to da pokuša raditi na jednoj stvari. Ova mama je jako preplavljena stoga ju treba rasteretiti. Potrebno je da odluči što joj je sad najvažnije, konzumirati manji sadržaj koji može odmah upotrijebiti. Najvažnije od svega, raditi na tome da se nauči pobrinuti za sebe kako bi lakše regulirala svoje emocije.

Ovoj mami od srca preporučujem da zaviri u moj klub Mama superučenika, gdje će dobiti kratke, upotrebljive savjete i prestati se iscrpljivati, ali i dozu kreativnosti i igre, kao i brige o sebi. Svaki mjesec može birati želi li i taj mjesec sudjelovati ili je vrijeme za nešto drugo, ovisno o temama koje ju očekuju. Novi sadržaj za klub uskoro stiže, a uskoro i program orijentiran na mame koje žele više samo za vas. Piši mi za više informacija.

Umorna mama

Ova mama ne stigne puno čitati, jer vjerojatno radi više od 10 sati dnevno, a usput ima, osim djece, možda i neke druge članove obitelji koji o njoj ovise (možda je u obitelji netko bolestan ili brine o starim roditeljima), a tu je kuća, kuhanje, spremanje. Ona je za sve tu i obavlja sve što se od nje očekuje. Nema pojma što je to postavljanje granica. Ponekad je pročitala nešto o odgoju na društvenim mrežama, obično kasno navečer, da isprazni mozak kad svi legnu, ali čini joj se da to nikad ne bi moglo vrijediti za nju i njeno dijete.

Misli da je njeno dijete samo tvrdoglavo, manipulira ili da nije za školu, ne zna je li možda pogriješila što nije bila dovoljno čvrsta s djetetom, a možda je previše vikala. Nije sigurna, ali bi zbilja voljela da rasprave oko škole prestanu.

Ova mama čula je da neki pišu satima zadaću s djecom, ali ona za to jednostavno nema vremena. Ako je potrebno, malo će vikati ili prijetiti oduzimanjem mobitela da se krene s pisanjem zadaće. Ponekad upali. No, nije joj jasno zašto se stalno vrti u krug! Osjeća se krivom jer ne može postići da napiše tu zadaću i dobije bolje ocjene.

Pita uvijek za ocjene, a što da drugo pita? Na taj način misli da pokazuje da je škola važna. Ne želi da njeno dijete završi kao ona, radeći kao konj za nekog drugog, nego da završi školu što uspješnije i da mu bude lakše. Onda, nenamjerno prenese krive stavove djetetu koje uči samo za ocjene ili uopće ne uči. Stalno prigovara djetetu i objašnjava mu što treba. Ako baš vidi da neće sam spremiti, torbu, spremi ju ona, šta će? Pa ne može ga pustiti bez torbe!

Puno je na mobitelu i sama jer je to jedino za što još ima energije, a ne želi da dijete stalno igra igrice toliko. Čula je da to baš nije zdravo, ali nastane kaos kad mu ih pokuša oduzeti.

Uzroci mogu biti različiti, ali najčešće su to što mama nema dovoljno podrške okoline, pod utjecajem je tradicionalnih pristupa jer je to jedino što je i sama iskusila, te je jako umorna zbog zahtjevnog posla i života, a ne zna kako to promijeniti.

Prvi korak prema rješenju je da nauči osnovne stvari o tome kako mozak, i njen, i dječji, funkcioniraju i što leži iza našeg ponašanja te koje su alternative, prvenstveno komunikacijom kako bi izašli iz začaranog kruga. Moramo najprije razumjeti što leži iza ponašanja da bi se mogli prilagoditi tako da se i mi i djeca osjećamo bolje.

S ovom mamom na umu kreirala sam Prvu pomoć za učenje, prvi korak prema školi, ali i svakodnevici s djetetom, s manje stresa. Njoj treba najprije kraći program usmjeren na njene najveće probleme da bi napravila prvi korak.

Obična mama

Ova mama puno čita o roditeljstvu i trudi se naučiti što više o dječjem razvoju, ali i o sebi. Ponekad griješi, ali uglavnom se vodi time što joj govori neki unutarnji osjećaj dok koristi znanja koja je stekla.

Kad pogriješi, blaga je prema sebi i prema djetetu. Preuzima odgovornost za svoje pogreške i ispravlja ih.

Zna na koji način je najbolje pomoći djetetu sa zadaćom, tako da ga osnažuje i potiče, a ne koči njegovu samostalnost i samopouzdanje. Razumije da ne može uvijek sve biti idealno i uči se prilagođavati osobnosti svojeg djeteta i realnostima u kojima žive

Ne odbacuje vrijednost ocjena, ali točna zna gdje im je mjesto, zbog toga su joj znanje i napredak djeteta puno važniji. Trudi se da to uistinu i vrednuje svojim ponašanjem, a ne samo riječima i floskulama. Odgovara na emotivne potrebe djeteta, ali to nimalo ne znači da mu stalno popušta ili radi stvari umjesto njega.

Zbog toga njeno dijete uči za sebe, ali ne odbacuje ocjene kao sredstvo da dođe do cilja. Kada dobije „lošu” ocjenu, pita se kako to može poboljšati ako mu je jako važno, a ako nije, ne uzbuđuje se previše oko toga. Zna koji su njegovi interesi i slijedi ih. U školi mu je i zabavno i teško, a zna naći način da se motivira i kada mu se ne da. Radi na svojim vještinama učenja i zna kako se koncentrirati i koje strategije koristiti tako da na svakom ispitu bude uspješno.

Ako i ti želiš biti ova mama, prijavi se na moj program Pomozi mi da naučim sam.

Korak po korak, penjemo se od dječjeg samopouzdanja i osjećaja sigurnosti, pa sve do znatiželje, tumačenja ocjena, koncentracije, motivacije, strategije učenja i pamćenja, ali i mnogo više od toga. Učimo kako komunicirati s učiteljima i što dobro od škole možemo dobiti, a ako bilo gdje u programu zapnete, tu sam za vas.

Ako ti je ova godina bila jako stresna, ne dopusti da bude i sljedeća.

Ovaj program traje 10 sati, koje možeš konzumirati kad god želiš, stoga je ovo idealno vrijeme da svaki tjedan odvojiš samo jedan sat vremena i u miru, opuštenije i spremnije dočekaš početak sljedeće godine koja će biti posve novo poglavlje u vašim životima. Za sve koji se priključe sada, kao poklon tu je i ovomjesečni sadržaj kluba Mama superučenika. Navijam za što sretniji kraj školske godine i pišite mi kako se nosite s njim.

Savršena mama

Ne postoji.

Truditi se da budete savršena mama neminovno vodi u iscrpljivanje i frustraciju. Ono što možete je truditi se da radite najbolje što znate. A ako želit eznati više o mozgu, intelektualnom i emotivnom razvoju djeteta s pogledom na školu i učenje, tu sam za vas na programima i individualnim konzultacijama.

Sva pitanja slobodno šaljite na angela.cliosdreams@gmail.com.