Kako su mom shaming i teacher shaming upropastili učenje

Što je "mom shaming" i kako utječe na dijete?

Mom shaming su osuđujući komentari i pogledi okoline koji vam stvaraju pritisak ili osjećaj da niste dovoljno dobra mama, da ste nešto trebali drugačije i da bi sve sigurno bilo bolje kada biste se samo malo više potrudili.

Ali vi se već trudite! Preokret započinje kada shvatimo da mom shaming nema nikakvu drugu svrhu, nego da se onaj koji komentar upućuje osjeća bolje sam u vezi sebe i svojih odabira.

Osim “mom shaminga”, jeste li znali da postoji i „teacher shaming?" Kao što ste vi ponekad čuli:

Kako te dijete ne posluša kad mu nešto kažeš? ili osjetili osuđujuće poglede kad se dijete ne ponaša kako smo zamislili.

Ili ste čuli, obožavam ovu inačicu: Mene moj sluša!

Tako i učiteljica čuje: Kakav to imaš autoritet ako djeca na satu pričaju?

Ili, malo manje očita, ali svejedno osuđujuća verzija: Ma meni ti je on baš dobar.

Da, grozni smo mi liberalni učitelji koji dopuštamo djeci da govore na satu ili još gore, učimo i mi od njih, a ne samo oni od nas?!

Ono što se onda događa je da nam te male osuđujuće poruke uđu u mozak i da zbog njih donosimo pogrešne odluke koje našem djetetu ne koriste. Vičemo, prijetimo i nudimo nagrade da bi djeca napisala zadaću/učila ili što već bi trebali raditi, samo kako ne bi ispalo da nismo dobri roditelji i da nam nije dovoljno stalo da se potrudimo. Da, slično radi i vaša učiteljica. Kada osjeti da nema podršku da ju se osuđuje, traži metode izvanjske kontrole da bi nagovorila djecu na rad. Ocjene i ispiti tad i njoj postaju motivatori, umjesto da to bude znanje, razvoj i rast.

Najlošije odluke donosimo kada nas je strah da ne ispadnemo loši roditelji, kaže doktorica Shefali. Ja bih dodala i:

Najlošije odluke donosimo kada nas je strah da ne ispadnemo loši učitelji.

Znate one ljude koji jako glasno kažu:

Ma mene ti nije briga za tuđe mišljenje!

Ti najviše lažu o tome.

Zašto? Jer naš mozak neslaganje okoline može detektirati kao neku opasnost za preživljavanje, zato vam želim danas reći:

Normalno je da vas riječi drugih ljudi pogađaju. Kako vam mogu pomoći, tako vas mogu i povrijediti.

Normalno je da ćete se ponekad preispitivati. Zapravo, oni koji se najviše preispituju, često su i najuspješniji, jer stvari duže gledaju iz više različitih kuteva, pa, ako ih to ne zablokira, dolaze i do puno više zaključaka od onih kojima „je sve odmah jasno.” Aha, kako da ne.

Kako zaista možemo tuđe komentare i očekivanja manje primati srcu?

Jednostavno je, znanjem, edukacijom o temi o kojoj govorite i na kojoj radite, a posebno edukacijom o radu mozga (jer on upravlja ponašanjem svih nas).

Znanje je moć.

Prva reakcija na moj online program bila je: Toliko AHA momenata! Ovo nije primjenjivo samo za školu, već i za ostale segmete života!

Hoću li reći da mi je svejedno i da me to nije razveselilo jer me tako nije briga što drugi misle? Ne pada mi na pamet. Ako i ti želiš otkriti o kakvom se programu radi, klikni na gumb ispod

Kako to da je znanje moć?

Zato što tako vam znanje omogućava da polazite od točke znanosti i potreba djeteta, a ne iz toga što misli nečija baba ili frendica bez dana u radu s djecom.

• Polazite od toga kako mozak funkcionira i kako to vama može zaista koristiti za sretan i uspješan život, a ne od toga što bi selo htjelo.

• Bolje znate prepoznati koju potrebu dijete želi ostvariti svojim ponašanjem, a ne polazite od toga što će reći nečija tetka ili susjeda.

• Znate koje uistinu vještine kod djeteta trebate razvijati, jer razumijete kako funkcionira mozak i što mu je potrebno za učenje, pa vas nije briga što prijateljicu „njen sluša”, nego i vi učite slušati.

Kada učite od stručnjaka, i to nekoga tko je zaista radio s djecom tako da pokušava riješiti stvarne probleme i sluša njihovu perpektivu, a ne uči ih samo bubati i dobivati ocjene, znate točno što reći i učiniti i zašto to radite da postignete prave rezultate koji su vama važni, pa vas neće dirati što je nečija baba nešto pročitala na fejsbuku. (A, to obično bude samo naslov.) Usput, učite od nekoga tko stalno uči i tko se ne boji reći da je iz grešaka najviše naučio. Istodobno, dobivate pravo na to da lekcije prolazite svojim tempom i prilagodite svojoj situaciji.

Navikli smo na tuđi problem, ako smo dobronamjerni, reagirati rješenjem, a ako smo zlonamjerni, osudom.

Ipak, postoji i treći način, najefikasniji, što sam već sto puta testirala i kod konkretnog problema s učenjem, a odnosi se na to da pružimo pravu podršku. I sebi, i djeci. O emocijama i učenju pričali smo ovaj tjedan na besplatnom newsletteru, a sutra nam stiže treći dio iz perpektive djeteta. Ako već niste, prijavite se klikom na poveznicu u profilu, a ako jeste, a niste primili email, bacite oko na folder promocije ili spam. Ako se tek priključujete, ne brinite, sastavit ću mali pdf na kraju i poslati vam kroz nadolazeće dane. Hvala što otvaramo pitanja o stvarim problemima i pružamo jedni drugima podršku.